Na žalost hrvatski zdravstveni sustav ne bavi se simptomima, već samo bezglavo propisuje antidepresive
Ovo je zaključak članka u Poslovnom, u kojem se analizira stanje medicine. Izgleda da smo dobili novu “dijagnostičku kategoriju” za propisivanje antidepresiva. Nakon ozbiljnih bolesti, kao što je depresija, antidepresivima se liječila socijalna fobija, kompulzivni poremećaji, pa i anksiozno - depresivni poremećaji.
No onda su primjerice stidljivost proglašena “bolešću” a izgleda da je najnovija “bolest” - nezaposlenost.
Neiscrpan je set “bolesti” koje se mogu liječiti antidepresivima.
Suicid? Liječio se antidepresivima. Porasla potrošnja antidepresiva, stopa suicida - ostala je ista. Neki su se bunili da su imali smetnje te da im je konkretna terapija pogoršala suicidalnost, bilo je i tužbi - ali mediji o tome uglavnom - šute.
Ovisnost o sedativima? Često se čuju da benzodijazepini stvaraju ovisnost, a antidepresivi - ne. No antidepresivi (ne svi) također mogu stvoriti sindrom ustezanja kod naglog prestanka (to je jedan simptom ovisnosti). Drugo, sedativi se ne bi trebali primjenjivati kod vozača - ali kome je onemogućena vožnja odmah kad je dobio recept na lijek uz koji se ne smije voziti?
Mobbing? Često se propisuju antidepresivi zbog “stresa” koji su doživjeli od poslodavca, a u najnovije vrijeme - antidepresivi su nam tu i za “žrtve” Bullinga (jako je lijepo što su antidepresivi sada dozvoljeni i za djecu)
I evo sada - stvarno stanje stvari. Antidepresivi, antihipertenzivi i statini su “lijek” za - nezaposlene.
Sad mi se postavljaju nekoliko pitanja:
- Nisu li nezaposleni jednostavno našli više vremena da pohode doktore, koji su im “otkrili” brojne bolesti koje se upravo lijepo mogu “liječiti” sa “modernim lijekovima”?
- Nisu li nezaposleni možda jednostavno - nesretni, a to netko (možda krivo) tumači kao - depresiju, jer sada antidepresive može propisivati baš svatko sa diplomom medicinskog fakulteta, a antidepresive je tako lako dobiti na preporuku prijatelja i znanaca?
- Nisu li upravo antidepresivi, antihipertenzivi i statini lijekovi koji se daju raznim ljudima, tek tako da nešto dobiju. Umjesto da se sa njima - porazgovara o problemima i potraži neko konstruktivno rješenje?
- Ova studija pokazuje da su “zaposlene žene depresivnije”. Nije li to dokaz društvenog statusa istih, a ne dokaz neke “bolesti”.
I konačno, nije li možda ovo društvo bolesno, pa svoju nesavršenost rješava na način da sve odbačene, zanemarene, šikanirane, proganjane i tužne i nesretne ljude - šalje doktorima koji ih (nekritično) kljukaju lijekovima?
Nije li stoga poruka koju nam šalju upravo ova:
Šarene pilule za lilule, uzmite, pijte, samo šutite, šutite, za vas nema nade…
I što da vam kažem?

~ home