Sažetak

Govore da u jednom trenu, proleti nam cijeli život.
Vrijeme tako nestaje, sažima se
Tada.

I dok sjedim u avionu, pored mene čovjek
Koji me je porodio i prepoznajemo se
Nakon četvrt stoljeća.

I dok slušam priču nakon čekanja,
Pola stoljeća Hrvatske Šutnje, od dana dok je
Pod Staljingradom bio u Vražjoj Diviziji
Do ponovne Hrvatske, gdje je dočekao Depresiju
Jer sad je sam, ne mora više Šutjeti.

I dok gledam kako deru ovcu
Podno Ararata, u planinama Gorskog Karabaha,
Nedaleko minskih polja,
Čekajući najbolji roštilj na svijetu i u životu.

I dok po meni kaplje izmaglica
Najvećeg slapa Velikih Jezera
Brojeći dane do povratka, čavrljajući sa slučajnim prolaznikom
Kojeg sam susreo dva dana ranije tisuću milja dalje.

I dok gladan stojim pred izlogom u Moskvi, željan kupiti
Suvenir – Babuške koje koštaju cijelu moju plaću

I dok bančim u praškom restoranu
Tri dana do Revolucije Svijeća
Bahateći se sa kavijarom u zadnjem Ruskom Tjednu

I dok pored mene trešti RU – TV uz hitove Viagre i TaTu,
A u pozadini, u drugoj ulici CNN snima
Neuspjelu Narančastu Revoluciju

I dok gledam u kinu film „Blade Runner“ u sceni gdje
Padaju kišne kapi i vrijeme odlazi
U nepovrat

I dok gledam smrti u oči u Snu
Koji je stvarniji od jave
Ili je to tek predviđanje?

I dok pričam sa svima Vama,
Odavno umrlima
Odavno zaboravljenima

I uvijek i zauvijek se sažima Vrijeme
U posljednjem treptaju
Sada.