Nije me bilo par dana ovdje i vidim da se stvari mjenjaju. Uistinu brzo. Poput zeke i kornjače - sad trebaš otrčati svoju rundu, da stigneš kornjaču koja je u velikoj prednosti. Ali taman kad se razmašeš i potegneš 130 na sat - eto repa pred tobom.  Jeste li zapazili da su repovi stalno pojavljuju kud god krenuli?
Ideš na posao. Eto repa pred crvenim svjetlom. Onda hočeš parkirat - eto repa pred parkiralištom. Pa dođeš na posao - opet red prije "sigurnosne provjere". Pa red pred kucanjem kartica. Pa nešto radiš - a svi nervozni u redu pred tvojim vratima. Ubrzaš tempo - red još veći, vide ljudi da radiš pa su još nervoziniji, hoće sve više njih da se završi taj posao.
Da traje dva sata da obaviš posao, pred vratima bi bilo dvoje ljudi. Ako ti treba pet minuta (a posao možda isti) eto ti pred vratima sto ljudi.
I tako to ide.
Onda zavšiš posao - red pred garderobom, svi odjednom oblače kapute. Pa izađeš u red - tamo na parkiralištu. Pa red pred semaforom. Pa pokupiš djete u vrtiću - koje je čekalo u redu, da tata dođe sa svojim Range Roverom, pa ga teta izdvoji iz reda - sretnik je dočekao, a čaka najmanje pola sata. Onda ideš u onaj konc logor gdje ti je starije djete navodno nešto učilo. Pa ga odvezeš na "vanškolsku aktivnost" gdje će biti sat vremena. E onda uspiješ u redu dočekati parking (treba ti 15 minuta) pa uključiš naravno mobitel, da platiš jer ti se neda čekati u redu pred automatom...
Pa čekaš deset minuta da se u kafiću oslobodi stol. Pa popiješ nešto bezalkoholno, jer voziš naravno. E onda lijepo u red da platiš to piće. Čekaš pet minuta, jer daš tringelt pa te primi prije onih tipova koji potpisuju karticu. Naravno da su ispred tebe u redu trojica koji plate karticom.
Onda ideš i strahuješ da će naići murjak jer čekaš (u redu) sina koji je upravo završio "vanškolsku aktivnost" i uredno te čekao deset minuta da dođe na red da može izaći.
E onda doma, red pred crvenim svjetlom, red pred parkiralištem... I dolaziš - u red pred svoju ženu. Istina, nije red da ju "obariš" (to ti rade dok si čekao u redovima) već da ju poljubiš u čelo (mlađi sin prvi, stariji drugi, ti naravno treći).
Onda je naravno red pred televizorom (ti si naravno treći da dođeš do daljinskog upravljaća, ali kad ga uzmeš ne puštaš ga).
Žena hoće van. Pa čekaš u redu pred kupaonom (želiš se pomokriti, žena upravo stavlja make - up i to traje pola sata) i onda ponovno u auto. Pa red pred semaforom (to više ni ne primječuješ jer ne naveče gužva veća od gužve kad ideš na posao) pa red za kino karte (čekaš 42 minute i 28 sekunde, kao da karte djele besplatno) pa još 8 minuta čekaš u redu za kokice. Onda sjedneš (čekaš u redu da uđu svi oni koji kasne, oni su došli minutu prekasno pa su stajali u redu pred vratima).
I pojedeš sve kokice.
Onda reklame - traju dvadeset minuta. Kao da je to komercijalna televizija, gdje će taj isti film za 8 mjeseci prikazati i gdje ćeš ga gledati, ako se dočepaš daljinskog...
Naravno, poslje red pred automatom za karte - parkiranje je besplatno, no moraš čekati 15 minuta pred automatom, a taman onda istekne tri slobodna sata - jedan sat si čekao u redovima, dvadeset minuta si gledao reklame, sat i pol je bio film - i tako je prišlo tri sata i 16 minuta, pa platiš dodatni sat... I onda uđeš u auto, u red pred izlazom da se poništi karta... Pa na cestu, u red... pa poludiš i poželiš ići 130 kilometara na sat... sletiti sa ceste i pojaviti se Svetom Petru... ali ti tada glas iz grma progovori:
Sorry, ne možeš na posljednji sud. Nisi na redu, vrati se u red i čekaj.
Pa sjediš u autu i plačeš, a žena misli kako si osjećajan muž koji razumije te filmove o romantičnoj ljubavi koja završava vjenčanjem i planira da idući tjedan idete na onaj queer festival Bugarskog filma.
Koji je na redu.