U zadnje vrijeme često mi se dešava da s raznim ljudima razgovaram na raznim jezicima. Kad baš nikako da se u društvu nađe kipa koja govori neki od jezika, onda naravno problem. Najlakše je prijeći na engleski. To kao svi kuže.
Ali. Veliko Ali.
Malo pričaš s nekim, pređeš na engleski. A u ekipi netko tko to ne kuži. Pa onda obrneš situaciju, počneš misliti na engleskom i obratiš se na engleskom  nekom tko to ne govori, i onda ideš i prevedeš na drugi jezik onome tko govori neki drugi ali engleski ne.
I naravno, isčuđavanje zašto te ne razumiju.
Prirodni prelazak s jezika na jezik još je izraženiji s dijalektima.
Odeš u Split, naglo ti prorade AAAAAAAA EEEEEEE i slične jezične bravure. U Zagrebu pod normalno kajkaš.
E naravno ako nisi neki tamo B. da to radiš upravo smješno, tada sve pet.
Najbolje je govoriti jezik zemlje u koju si doputovao, kao naš dragi pok. Karel.
Eh. Jezik. Što ga bolje znaš, više griješiš :-)