Danas sam imao telefonski poziv. Predstavila se kao novinarka hrvatskog radija, pa je željela telefonski intervju. Da počuju slušatelji o tim "opasnostima Interneta" gdje se djeci "svašta može desiti pa i ovisnost". E sad. Novinari ko novinari, mjesto i vrijeme neadekvatno, dok ti kucaju po vratima i zivkaju - kako da dam pametni intervju?
Pa ga dajem sada, kad sam malo promislio, ovdje svima vama, svekolikoj javnosti u formi ekskluzivnog eseja. Ono što ćete čuti sutra, na nekoj HRT radio postaji, tek je mali dio mojih misli ovdje.

Pisao sam pred 6 godina o tome ovdje, no neke stvari su se promijenile. Primjerice, manje više svima dostupan broadband, te ne manje važno - web 2.0 stranice. Weblog je upravo jedna takva stranica, koju koriste broadband korisnici i polako napuštaju zastarjele chat rooms (koji se pretvara u shout box) ili usenet, forum koji se pretvara u komentare uz postove.
Ovisnost o Internetu nekad je bila vezana uz pornografiju, no to je tek nastavak pornofilnih tendencija sakupljaća video kaseta ili ranije, porno magazina. Promjenjen je samo medij, a "patologija" je ostala ista.
Nekad je Internet bio skup, danas lakodostupan te se taj kriterij "ovisnosti" gubi.
Idemo dalje. Prije su "srednjovječne kućanice" provodile vrijeme u chat rooms, te tamo upoznavale nekog - a sada imaju mogućnost izgrađivati sebe, pa i upoznati nekog u stvarnom životu na raznim socijalnim druženjima s osobama koje su upoznale baš putem nekog servisa.
Nekad sjedenje u parkiću, nakon toga telefon, kasnije chat room - a danas VoIP sa chatom, zvukom i video telefonijom.
Stvari se mijenjaju, takozvani "ovisnici" imaju druge mogućnosti nego pred samo pet - šest godina.
Opasnost za djecu i dalje je naravno pitanje pornografije, te raznih "predatora" koji "vrebaju" na nekim opskurnim okupljalištima.

Moje je višegodišnje iskustvo da serveri sustava Posluh i MojBlog nisu takova mjesta. Konačno, da li ste čuli da su nekog napali (u medijima, u školi) za nešto što bi napisao ovdje? Pa ja nisam. Možda zato što postoje uslužni administratori koji bdiju, koji usmjeravaju i podučavaju, možda zato što imamo dobronaklono društvo koje će prihvatiti nekog novog (neiskusnog ili mladog) a ne samo "ab oben" docirati neku svoju politiku i zamisli o stvarima o kojima poima nemaju.

Neke domene bi trebalo staviti na crne liste ako ne zbog pornografije, onda zbog zatupljivanja.
Dok bi druge, gdje se širi znanje i kolektivni duh, trebale biti u bookmarku svakog nastavnika - Posluh svakako, a ni MojBlog nije za zgorega - zbog odnosa administratora prema (maloljetnim) korisnicima.
Ipak nastavnici i roditelji trebaju znati kuda uputiti one za čiji su odgoj zaduženi...
Web 2.0 ne služi samo informiranju, već prvenstveno tome da nas nauči zajedništvu u djeljenju informacija, iskustva i ne najmanje važno - poduči nas moralnim vrijednostima.
Nije samo tehnika ta, već smo mi, ljudi koji smo ovdje osnova "Naše male zajednice".
Na koju se možemo osloniti, a ne čekati "nož u leđa".