Zadnjih dana na neki način razmišljam - kuda dalje. Na neki način kreativna kriza, sa druge strane - određene ponude. Počeo me malo više zanimati enciklopedijski rad na wikki, s druge strane imam nešto više interesa za receniranje. Imam par knjiga koje su mi prijatelji poslali na peer to peer recenzije, a to mi daje za razmišljanje.
Naime, ako se baviš znanosti, takvim poslom (u pravilu pro bono) baviš se od početaka znanstvenog rada.
Ja sam više prolazio drugim putom - razvoj u stručnom radu, tek kasnije u pisanom izričaju.
Nerjetko sam čuo izjave tipa - znanstvenici neka se bave znanošću, a stručnjaci strukom.
Ali ako nisi stručnjak - kako se baviti primjenjenim znanstvenim radom?

Za sve postoje vještine - recimo rad u timu gdje je voditelj i stručnjak sa znanstvenim iskustvom, koji ima novake.

Ali ako nema suradnje sa stručnjacima, koji nerjetko nemaju vremena za znanstvenu komponentu - imamo problem.

Možda je ovo bezvezno promišljanje, no ovo je razlika između sovjetskog i zapadnjačkog stila - u ruskoj školi doktorat je bio kruna karijere, a u americi je PhD tek početak ozbiljnog rada. Što je bolje, teško je reći, no da i jedan i drugi na naki način se preklapaju kod nas, činjenica je.

Kolaboracija i konkurencija imaju prednosti, no dugotrajan predan rad na projektu ponekad požanje bolje rezultate.

Eto primjerice svemirski program - jedan joj frend dobio ponudu da ide ili u zvjezdani grad ili u NASA kamp. Pa si misli - kod rusa bi naučio više, imao bilje radne uvjete, ali kod amera - e tu je novac.

U biti, novac ne može biti jedini motiv za kreativni rad, dapače tek onaj tko sa minimumom sredstava može napraviti neko postignuće može razmišljati što je prava kapitalizacija njegovog rada.

Bila neki dan emisija o banci gena koju su rusi vodili u St. Petersburgu. Za vrijeme rata, umirali su od gladi, a sjedili su na vrećama prepunih riže, ječma... ostavštine svih svjetskih sorti koje su desetljećima prikupljane.

Kako piskaram na wikki, doživio sam da je netko editirao moj tekst pola sata nakon što sam ga napisao, popravio svoj članak petnaest minuta nakon što sam mu dao primjedbu.
Ljudi se trude, imaju osjećaj za kolektivitet.
U čemu je to svima nama težnja da ostavimo iza sebe neku ostavštinu?

Nije novac sve, ako ga imaš baš dovoljno.