Jos jedan dan koji provodim bez hrvatske tipkovnice. Danas je nakon nekoliko zarkih dana (temperatura je bila do 26 stupnjeva) konacno malo zahladilo i pocela je kisa. Izgleda da ce kisni period, koji ovdje pocinje u svibnju, malo uraniti.
Dakle danas sam imao prezentaciju pred lokalnim studentima prava i novinarstva. Nasao se i poneki pravnik, a i par globetrottera lokalnih koji znaju kako je to.
Nocas sam se namucio s prevodom transkripta na lokalni jezik. Naravno, predavanje je bilo na engleskom, kako i dostoji kad si daleko od doma.
Zanimljive su mi bile reakcije studenata. Naime, ovdje se na studij ide vec od 16 godina, traje 4 do 6 godina (pa konacno bude kao kod nas) ali atmosvera na predavanjima je prilicno opustena.
Kako je predavanje bilo kurtuazne prirode, nacrtali su se i profesori. Bar 10 njih...
Sve u svemu, predstavio sam sto mi to kod nas radimo, kako je i u principu, bilo je zanimljivo.
Iza toga setnjica po kisi...
Fascinira me gostoljubivost ovih ljudi. Cak su bolji od balkanaca po tom pitanju, a obazovaniji svakako.
Neki dan sam bio na izletu na kojem je uz lokalni univerzitet bilo i studenata iz glavnog grada. Razgovaramo mi tako na engleskom, covjek govori i francuski i pomalo njemacki. Pa ja izvalim: "Hrvatska samo sto nije pocela pregovore sa Europskom unijom, ocekujemo da ce biti primljena u clanstvo za 4-5 godina... a ovaj ce meni - mozda vjerojatnije za 10 godina. Iza toga sam cuo detalje na temu geopoliticke situacije u srednjem mediteranu, koje su svakako nesto sto mozes procitati u Time ili slicnim casopisima...
Ljudi izgledaju nekako mladje, barem do tridesete.
Rektorica fakulteta podsjetila me na strogu direktoricu srednje skole, koja zna podviknuti na djecu koja se raspojasaju na skolskoj ekskurziji. Ipak, Opustenost ne ide s neozbiljnoscu i trudom koji ti ljudi ulazu, dapace. Jedino u cemu bi ipak bili iza nas je odnos prema ocuvanju prirode. Naime, profesoti se dosta trude, ali natjerati studente da pokupe sve plasticne vrecice i prazne flase... nije lako.

Sad na malo zalosniji dio price. Voda. Zbog loseg stanja vodookspnog sustava, postoje redukcije pa ljudi cuvaju vodu u specijalnim rezervarima, koji su vrlo domsiljato slozeni, ali cinjenica da na raspolaganju imam ukupno oko 40 litara vode dnevno, nije bas laka za prihvatiti. Ipak, svaki drugi dan mogu se "raspojasati" sa tusiranjem.
Na ovom izletu osobito mi je bilo zgodno kad su studenti zamolili policijsku patrolu u prolazu da im donese par karnistera vode, da bi se osvjezili (dok su istrazivali neki kanjon dubok 150 metara) te su policajci ukljucili sirenu kad je stigla posiljka vode...
Studenti i policajci, ozbiljni ljudi koji su dosli pomoci mladezi i pritom bili razdragani i sretni.
Opca atmosfera optimizma ne moze se sakriti. Ovi ljudi rade puno na prosperitetu, te je ocito da zavredjuju vise. Ali o tome jednom drugom prilikom...