Z1, 4. studeni 2007. U Noćnoj Mori gostovao je Ivić Pašalić. Emisija je započela na kontroverzan način - “zabranjenim” spotom Vatrogasaca o Euniji. Nakon toga - puno razgovora o prošlosti i (ne)potrebnim objašnjavanjima već viđenog.

Do prestavljanja programa i pogleda u budućnost trebalo je čekati. Te odlučih nazvati (skupo čekanje) a i drugi su gledatelji “navalili” sa pitanjima - koja su postajala sve zanimljivija.

Htio bih prokomentirati pitanja koje sam postavio Dr Pašaliću, a nisam siguran da li je u cijelosti išlo u eter.
Prvo pitanje (na koje nisam dobio odgovor) je pitanje da li Jedino Hrvatska prihvaća kao alternativu ulaska u EU ulazak u EEP (Europski Ekonomski Prostor).
U biti, o tom pitanju se baš nigdje ne raspravlja. Naime, Norveška (koja je na referendumu odbila ulazak u EU jer su građani bili mišljenja da bi se na taj način smanjila socijalna prava, prvenstveno u zdravstvu i mirovinskom osiguranju) kao i Island (koji je napustio sporazum upravo zbog ribolovnih dozvola) su sastavnice EEP - što znači slobodno kretanje radne snage. Švicarska je posebna priča, budući da je primjerice sa Ujedinjenim Kraljevstvom potpisala sporazum identičan ulasku u EEP, ali je zadržala niz suverenističkih načela - posebice pitanje kupovine nekretnina. Naravno, i oni su na referendumu odbili ulazak u EU.
Potpuno usklađivanje zakonodavstva nedvojbeno vodi u EEP, to je neki “alternativni” put ulaska “u Europu” i to - na mala vrata.
U programskoj deklaraciji “Jedino Hrvatska” nije se jasno odredila prema EEP i globalizacijskim efektima koje ova nosi.

Drugo pitanje, na koje je dr Pašalić dao više nego zadovoljavajući odgovor, je upravo pitanje zašto ovaj projekt postoji - a to je zbog toga da konačno dio konzervativnih glasača, koji sebe ne doživljavaju kao glasači HDZ-a ima priliku dobiti svoje predstavnike u Saboru.
Moja teza je išla u smjeru da je usitnjenost desnice u velikoj mjeri posljedica potrebe pojedinaca za osobnom promocijom, više nego što je to potreba za borbom oko zajedničkih ideja.
Svakako da ovakvi stavovi dovode do toga da imamo niz projekata koji se neslavno “ugase” - primjerice HIP, pa i kasnija neka okupljanja desnice, tako da je moje pitanje - po čemu je to “Jedino Hrvatska” različita i da li će konzervativni glasači konačno imati jednu pouzdanu (i trajnu) opciju za koju mogu glasati?
Očito je da su programska načela upravo ona koja su u medijskom prostoru izrazito ostracirana.

Stoga je veliko pitanje - da li projekti poput ovog mogu doprjeti do ciljane populacije. Marketing “velikih” je obično putem jasnih slogona, pojednostavljene kampanje i prikaza “tima koji će biti bolji nego ovi raniji”. Politika je danas izrazito vezana uz medije, bilo putem marketinga bilo putem “naručenih anketa”. Pozitivne kampanje su načelno dugotrajne, “negativne” mogu ponešto naštetiti određenim političarima, no ne vode nužno do bitka napadaču, već mogu dovesti do letargičnosti.

Jučer sam na predizbornom predstavljanju slušao na “1 kanalu” (program na ruskom) razmišljanja medijskih predstavnika. Tamo na televiziju dovedu glavne urednike najuticajnijih dnevnih novina i tjednika (da li možete zamisliti nešto slično kod nas?) te su raspravljali o bipolarizaciji političke scene u Rusiji. Najviše pozornosti imaju vladajuća “Jedina Rusija” i (neo)komunistička partija.

Sličnost u imenu “Jedina Rusija” i “Jedino Hrvatska” je svakako velika - no da li je i budući uspjeh mjerljiv? Odnosno, da li se i nama može “desiti” sličan scenarij kao što je obračun sa oligarsima i povratak nacionalnog ponosa kakav je proveo Putin, danas jedan od najpopularnijih državnika?

Da završim sa jednim vicem.

Žalio se Američki predsjednik ruskom kolegi, kako mu pada rejting na anketama. Te se ovaj ponudi pomoći - poslati će mu svog marketinškog stručnjaka da mu podigne popularnost. Nakon tjedan dana - eto Putinu poziv.

- Rješili smo problem, “Jedina Rusija” sada vodi na predizbornim anketama u Sjedinjenim Državama”.

Ako uzmemo u obzir zatvorenost američkog medijskog prostora, ovaj vic bi mogao biti i - istinit. Tolika je moć medija.

A koliko će pojedine skupine glasača, primjerice desnice - lutati, ovisi o nizu čimbenika. Između ostalog, o tome kolika će biti samoživost pojedinih “političkih vođa” - te da li konačno netko od njih može preuzeti lidersku poziciju, bez “foteljaških” ambicija. Ima li projekt Jedino Hrvatska perspektivu - to je na biračima da odluče.