Zagreb, 23 svibanj 2006. U Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici otvorena je izložba fotografija World Press Photo.
Ovo je treća izložba ovog tradicionalnog natječaja koja se održava u Zagrebu, a ove godine biti će postavljena i u Splitu te Vukovaru.
Kakvi su dojmovi sa izložbe?
Nagrađene radove možete pogledati u ovoj galeriji, a moj dojam je, osim naravno tehničke perfekcije, da su i nadalje vidljivi ovi trendovi:
1. Tema gladi, rata i ljudske bijede slikovnim zapisom putem eminentnih fotografa prilično lako dopiru do srca gledatelja i čitatelja. Kako su istakli promotori, jedan od ciljeva upravo im je promicanje civilnog društva.
2. Zapadni svijet prikazan je putem sporta, glamura, no meni osobno svakako zanimljivo - putem zabave “stare dame europe” no na način da su primjerice dragulji prikazani od svog iskona u Africi do svoje dekadentne destinacije u Europi. Ovo mi je svakako više nego zanimljiva alegorija.
3. U više nego maestralnom postavu, u rubrici “portreti” možemo gledati 80-90 godišnje veterane II svjetskog rata i portrete plačenika koji bojuju u Iraku - potpuno drugi svijet, druga generacija, ali portreti svakako upečatljivi. Ovi potonji - realni.
U biti, fotografija otkriva koliko i skriva. Priča priču koju želimo čuti.
Imao sam sasvim slučajno priliku neformalno popričati sa uvaženim Božom Biškupićem, koji je izložbu i otvorio. Jednostavan i otvoren čovjek kakav on jest, voli fotografiju i sam ju obilato koristi. Na neki način vodi svoj foto dnevnik - sa visokim kriterijima dokumentarnosti ali i estetike. Slika podsjeća na trenutak, bolje nego riječi ili zabilješke.
Hobistička ljubav prema umjetnosti kakva je fotografija, može biti ljubav za cijeli život. Amaterski ali sa dušom, i velik čovjek, i svatko od nas “malih” može bilježiti stvarnost. Onakvu kakvom ju želimo vidjeti, onakvu kakvom ju nastojimo sačuvati.
Na ove izložbe idem redovito, a preporučam je i vama.
~ home