Moderno je optuživati sve i sva da je krivo za ovaj ili onaj društveni fenomen. Pritom se koriste njegovo visočanstvo statistika i mala kurvica zvana - anketa.
Dakle želite li formirati javno mišljenje - puknite anketu. Odgovori moraju biti naravno definirani, stupidni za svakog tko nema konkretnog interesa, i pići.

E kako se to radi?

Recimo da želite dokazati nečije sklonosti. Znate da je to društveno neprihvatljivo, pa kad sretnete 10 slučajnih prolaznika - ne bi dobili rezultate koje želite “namjestiti”.

Idemo dakle, odabrati lokaciju.
Recimo idemo pitati za seksualne sklonosti, da vidimo da li je to istina da svu svi “bi” ili bar “gej”.
Naravno, želimo biti “objektivni” te za to uposlimo psihologa da nam napravi đinđa minđa hokus pokus statistiku, sa svim SPSS, SAP i sve to iz podataka koje će ukucati bar u neku Oracle bazu.
Dizajn: idemo ispitati slučajne prolaznike, ono reprezentativni uzorak, stratificirano po dobi, zaposlenju… ma sve.
Zvuči objektivno?
Aha.
Idemo odabrati lokaciju… ajde neki “slučajni” lokal… recimo “Global Klub” u Zagrebu. Usput naravno pazimo da odredimo spol ne po odjeći, već po JMBG-u

Aha. Sto posto pouzdani rezultati koje možemo objaviti u svim dnevnim novinama.

Mislite da se šalim? Ako je seksualna sklonost “genetska” kako to da među crncima u Keniji onih koji te aktivnosti “podržavaju” ima nekin 1%, a recimo u Los Angelesu “malo više”??

Dokaz kulturološkog NAMETANJA tog vida ponašanja mi je recimo nova verzija “Posejdonove Avanture”. Tamo umjesto svećenika, grupu predvode - kockar i “upravo razvedeni” homoseksualac. Naravno, kao “role models” suvremenog društva.

E sad ovo sam uzeo samo kao primjer kako se vrši manipulacija putem pseudoznanosti - jer psihologija i njihovi testeri su dobri samo toliko koliko je dobar uzorak - a to ne ovisi o takvim stvarima kao što su dob i spol, već o tome - gdje tražimo “ispitanike”.
Drugi primjer bi logično bio taj da se odšećemo na Trg Žrtava Fašizma ( u Zagrebu) i ispred sjedišta HDZ-a pitamo “Slučajne prolaznike” s akntašnama “totalno neutralno” pitanje: “Koga bi radije za premijera - Ivicu ili Ivicu”. Naravno da bi to bilo totalno reprezentativno, pogotovo ako pazimo na ispitanike po dobi, spolu… naviki uzimanja sira i vrhnja…

Toliko o pseudoznanosti zvanoj psihologija.

Krenimo jedan korak dalje. U zadnje vrijeme puno se piše na temu da li raste kriminal, pa onda sve te pljačke Fine, pa onda kladionice, sve to.
Imam jednu teoriju, koju može potvrditi “statistika”.
Dakle imamo sve više oružanih pljački (bar sukladno medijskoj prezentaciji, policijski izvještaji tako i tako nisu zanimljivi i mogu biti sasvim suprotni… ali to nije u skladu sa “medijskim očekivanjima”)
Dakle raste broj drskih pljački. Imamo “statistiku”. E sa čime se to poklapa, a prema statistikama? Sa CIVILNIM služenjem vojnog roka!
Dakle  - eto teze:

Civilno služenje vojnog roka potiče na pljačkašku aktivnost!

Ajde, zvuči nategnuto, ali idemo plasirati defamirajuće informacije:

1. Najviše pljački ima u SAD-u. Tamo nema služenja vojnog roka, već imaju samo plačenike - a zemlja je svako malo u ratu u koji odlaze plačenici…
2. U Švicarskoj Konfederaciji gotovo svatko ima na sjeniku neko minobacačko oružje - česti manevri, municiju plaćaju sami - a tamo gotovo nikada (ili baš nikada) nitko ne pljačka neku Švicarsku banku, a nema ni “Civilnog Služenja vojnog roka”.

To su činjenica.
I sad mi vi kažite - nije li neobično to što je epidemija pljački novčarskih institucija upravo kolidirala sa “epidemijom” služenja vojnog roka - civilno?

Da li je to možda zato što su ti “pacifisti” koji civilno služe možda budući krvoločni ubojice, ili usljed hrpe “pacifista” pljačkaši uredno ušeću, kako se ne bi usudili ušetati među do zuba naoružane švicarske brđane?

Ovo za razmišljanje, jer ništa nije kako se na prvi pogled čini. Ma koliko mi šutjeli o tome…