Vjesnik od 22.4.2006 u članku “Bolesti koje to zapravo nisu” piše:

Izmišlja li farmaceutska industrija bolesti da bi povećala svoje već goleme prihode? To se pitanje prvi put postavilo na nedavno održanoj znanstvenoj konferenciji u Australiji, gdje je iznijeta teza o »pretjerivanju s bolestima«, koje nameće farmaceutska industrija kako bi zarađivala na proizvodnji lijekova.

I nadalje stoji:

U sljedećih nekoliko godina, zbog isteka prava licencnih ugovora, dramatično će pasti profit nekih tvrtki, pa će se na tržištu pojaviti veći broj tzv. generičkih lijekova koji će morati zamijeniti originalne. I zato će, misle stručnjaci, farmaceutska industrija »izmisliti« još bolesti kako bi zadržala razinu proizvodnje lijekova odnosno svog profita.

Spominju se primjerice brojke od 22 miljarde dolara koja je jedna korporacija zaradila na jednom antidepresivu. A antidepresive danas populariziraju u mjeri da bi ih propisali i za - stidljivost.

Ova tema je malo dublja od razgovora o profitu, etičkom marketingu sa medicinskim proizvodima i (pre)širokoj upotrebi pojedinih lijekova.

U većini članaka koje sam čitao proteklih desetljeća uvijek i uvijek ponavlja se priča o tome da su “depresije premalo prepoznate te da bi trebalo povećati dostupnost pravog liječenja, odnosno povećati potrošnju antidepresiva”.

E sad. Potrošnja antidepresiva je porasla, broj suicida nije gotovo nimalo pao. Što je bilo prije, to je i sada.

Što nam to govori? Odnosno, zašto se o tome ne govori?

Drugi par rukava je ta industrija “generika”. U našoj zemlji prodaju se brojni generici, u toj mjeri da “originalni” lijekovi jednostavno bivaju povučeni iz prodaje jer se farmaceutskim gigantima jednostavno ne isplate - daju premali profit.

I tada kad je cijena originala i generika - u dlaku ista! Pa po čemu nam je onda generik povoljniji?

Generik je isti kao i original, tvrde. Konzument se u to može i uvjeriti, ali radi se samo o bazičnom sastavu, ali postoje i finese…

Primjerice, finesa bi bila kad bi jedna “Coca Cola” ili “Pepsi” bile “originali”. Tada bi recimo “Turk Cola”, “Mercator Cola”, “Sky Cola” i slični proizvodi bili - generici.

Da li bi vi kupili za isti novac i “uživali” sa jednakim elanom “Pepsi” i “onu kolu koju kupiš pod trgovačkim imenom u hipermarketu, ne - znam - kako - se - zove, ali “ista je”?

U biti, šarene “pilule za lilule” imaju još nešto u sebi osim te, “aktivne” supstance po kojoj su generici istovjetni s originalom.

Nuspojave generika - e to je posebna priča. Nigje ne mogu naći rad o nuspojavama karakterističnim za pojedine generičke lijekove - valjda to nitko ni ne istražuje, kao da je “sve već rečeno” sa originalom?

Nisu ni generici odnosno njihov marketing bezazlena priča.

Eto jedan generički benzodijazepin. Sedativ, služi kao tableta za spavanje. Stvara tešku fizičku ovisnost, može kod trudne žene kod bebe u utrobi uzrokovati oštećenja ploda - i to u vidu “vučjeg ždrijela” te ako se beba rodi a majka je to redovito pila, beba može proći “pakao apstinencijske krize”. U biti, ta kriza može biti teža nego od nekih “ilegalnih narkotika”.

Da li ste to pročitali u nekim novinama nekad?

To, da lijekovi koji donose ogroman profit, jeftini su i dostupni praktički svakom, imaju i neke tako teške posljedice?

Ja nisam.

S druge strane, postoje brojni lijekovi koji su sigurni i za trudnice, kao i za vozače - ali o tome se ne govori, jer farmaceutska industrija ne želi preuzeti rizik za njih koji bi bio kad bi se ti lijekovi proglasili sigurnim. Njima je potrebno još dokaza - tu ih potpuno razumijem, jer “pušu i na hladno”.

Negativni marketing uništio je neke lijekove, a to znači gubitak stotina miljuna dolara uloženih u razvoj toga lijeka.

Edukacija liječnika o lijekovima a i šire danas je ne samo kod nas, već i šire, u rukama i milosti “sponzora” - a to su najčešće farmaceutske firme.

Niz  pozitivnih indikacija, pozitivnih rezultata te “dokaza da je njihov lijek bolji od onog drugog (konkurentskog) ili starijeg uvijek se čuje i lako se može pročitati.

Neke priče o tome da neki lijek “nije baš nešto” odnosno “da je štetan” to se teže nađe, tek u kuluarskim pričama, izvan službenog programa.

A direktni napad na neku štetnu posljedicu - recimo sindrom ustezanja kod antidepresiva ili oštećenja ploda kod sedativa - e to je posao za veće doktorske lobije, a ta vijest putuje samo ako govorite nekim od jezika gdje su ti snažni, nezavisni lobiji.

Na hrvatskom jeziku - ni glasa o tome. Ni u stručnoj, ni u medicinskoj literaturi.

Ne bih ovdje o konkretnim stvarima, nomina sunt odiosa, no da postoje pitanja koja su otvorena, a također i tabula rasa ne za jednog liječnika koji te lijekove propisuje, to je činjenica.

I sad se upitajte, da li su generici, sa vrlo malim fondom znanstvenih radova, uistinu dovoljno sigurni?

Tu i tamo ih povuku… jer su bili otrovni. Ali to su iznimke… bar tako tvrde.

Naravno da je vlastita proizvodnja dobra stvar. Naravno da je dobro da ljudi plate manje i dobiju za svoj novac više. Ali izbor treba biti na osnovu pravilne informiranosti, kako bolesnika, tako liječnika.

A probleme baš i nije pametno - izmišljati.

Stoga mi mirno živite, pijte što manje lijekova, racionalno i uz punu konzultaciju sa najboljim liječnicima koje si možete priuštiti. Odnosno, koje vam vaša država dopusti da se obrazuju na najvišim standardima znanja.

Naravno, uz stručnu nezavisnost, bez uplitanja kako politike, tako i lobija.

Utopija ili stvarnost? Ili je upravo u tome razlika između (izmišljenih) bolesti i profita?