Svi smo manje - više čuli za nekakvo telefoniranje preko Interneta. Čuveni VoIP, koji je "nova faza telefonije, budučnost". Ali u kojoj je to mjeri sadašnjost?

Postoji konkurencija za VoIP putem lokalnih brojeva koje nazovete, pa dobijete broj, ukucate sifru, pa ukucate broj koji zovete i razgovarate jeftinije.
Cijene variraju, ali i kvaliteta. Ovisno koju zemlju zovete, to nekada radi, a nekada ne ako se radi o nekoj egzotičnijoj destinaciji.

Voicecom

Ova tvrtka nudila je poziv na broj 08008822, no taj broj ne radi, obavjesti vas broj da "je u tijeku tužba zbog slobode tržišnog natjecanja". Kad nazovete 013760123, hotline pomoć, tada vas upute da zovete lokalni broj (016005750). Inaće rade dobro, ali u mjesec dana od kupnje bona promjenjena pravila?
A internet stranice firme ništa o tome ne govore...

Itel

Ova tvrtka je u paketima prodavala voip telefone uz bonove za telefoniranje. Cijenom su bili prihvatljivi, ali bonovi su im postali nedostupni na nekim mjestima koje i dalje stoje navedene...

Skype

SkypeOut je još u beta fazi. Ukoliko zovete na "global tarifne" destinacije, može biti izuzetno povoljan. No ne nužno i stabilan. Moje je iskustvo da mi se računalo učestalo rušilo nakon nekoliko minuta. Za chat izvrsno, ali ne za ozbiljne poslove...

VoIP je osobito iskustvo, ali ne možete se samo na njega osloniti. Za sada, svakako ostavite žičani telefon za svaku imalo ozbiljniju situaciju, jer iako u tržnom natjecanju postoje niz pre-paid usluga, takve se usluge u nas često i gase...

Zadnjih dana na neki način razmišljam - kuda dalje. Na neki način kreativna kriza, sa druge strane - određene ponude. Počeo me malo više zanimati enciklopedijski rad na wikki, s druge strane imam nešto više interesa za receniranje. Imam par knjiga koje su mi prijatelji poslali na peer to peer recenzije, a to mi daje za razmišljanje.
Naime, ako se baviš znanosti, takvim poslom (u pravilu pro bono) baviš se od početaka znanstvenog rada.
Ja sam više prolazio drugim putom - razvoj u stručnom radu, tek kasnije u pisanom izričaju.
Nerjetko sam čuo izjave tipa - znanstvenici neka se bave znanošću, a stručnjaci strukom.
Ali ako nisi stručnjak - kako se baviti primjenjenim znanstvenim radom?

Za sve postoje vještine - recimo rad u timu gdje je voditelj i stručnjak sa znanstvenim iskustvom, koji ima novake.

Ali ako nema suradnje sa stručnjacima, koji nerjetko nemaju vremena za znanstvenu komponentu - imamo problem.

Možda je ovo bezvezno promišljanje, no ovo je razlika između sovjetskog i zapadnjačkog stila - u ruskoj školi doktorat je bio kruna karijere, a u americi je PhD tek početak ozbiljnog rada. Što je bolje, teško je reći, no da i jedan i drugi na naki način se preklapaju kod nas, činjenica je.

Kolaboracija i konkurencija imaju prednosti, no dugotrajan predan rad na projektu ponekad požanje bolje rezultate.

Eto primjerice svemirski program - jedan joj frend dobio ponudu da ide ili u zvjezdani grad ili u NASA kamp. Pa si misli - kod rusa bi naučio više, imao bilje radne uvjete, ali kod amera - e tu je novac.

U biti, novac ne može biti jedini motiv za kreativni rad, dapače tek onaj tko sa minimumom sredstava može napraviti neko postignuće može razmišljati što je prava kapitalizacija njegovog rada.

Bila neki dan emisija o banci gena koju su rusi vodili u St. Petersburgu. Za vrijeme rata, umirali su od gladi, a sjedili su na vrećama prepunih riže, ječma... ostavštine svih svjetskih sorti koje su desetljećima prikupljane.

Kako piskaram na wikki, doživio sam da je netko editirao moj tekst pola sata nakon što sam ga napisao, popravio svoj članak petnaest minuta nakon što sam mu dao primjedbu.
Ljudi se trude, imaju osjećaj za kolektivitet.
U čemu je to svima nama težnja da ostavimo iza sebe neku ostavštinu?

Nije novac sve, ako ga imaš baš dovoljno.

Ponekad nam dođe da se malo reklamiramo. U biti, velik broj nas ne zna koliko je to lako. Recimo blogovi i web stranice - mogu nam donjeti tisuće posjetitelja dnevno uz niske troškove i ne previše truda.
Danas sam pokušao napraviti nešto više - pridružiti se slobodnoj enciklopediji - Wikipedia.
Učiti tamo pisati ima svoje zamke - svatko može pisati. No upravo zato, ovaj sustav ima visoku pouzdanost.
Do sada sam imao prilike vidjeti da na nekim neozbiljnim blog sustavima, pa čak i naslovinicama istih, ističu kako je nekog "otkrila" naša wiki.
Ma da. Napišeš članak o sebi pa kažeš da su te otkrili.

Pa ako vam se da, pogledajte što sam napisao o sebi u par minuta:

http://hr.wikipedia.org/wiki/Davor_Moravek

i ne budi lijen, za širu publiku:

http://sh.wikipedia.org/wiki/Davor_Moravek

Ako vam se komentira ili znate o toj temi više od mene, samo napred :-)
Usput, malo ću nastojati dati poneki prilog ovom projektu. Mislim da je više nego vrijedno truda...

http://fotoalbum.spomenar.com/

Upravo sam isprobao ovaj blog alat.
U biti, najviše koristim fotoalbum @ MOJBlog i zavisnosti @ mojblog, ali mogućnosti koje ima spomenar su fascinantne - kategorizacija tema, kategorizacija linkova te mogućnost da se na naslovnici webloga piše sažetak a nastavak teksta tek ako se klikne na to. Alat za micropublishing kakav se samo poželjeti može!
Jedino nisam još shvatio da li se osim odabranih tema može napraviti kastumizacija - a to je ono što svi volimo raditi, zar ne?
Kako vrijeme ide, neki alati jednostavno zastarjevaju.
Standardni html tagovi su danas nužnost...

Zanimljiv tekst na temu pripravništva za liječnike:

Pripravnici rade godinu dana besplatno!

Iako rade puno radno vrijeme obavljajući svoj posao u potpunosti i odrađujući obavezni pripravnički staž, stotine diplomiranih medicinara taj posao mora obavljati - volonterski

Evo mene opet. Kao svi "mladi" u firmama gdje su šefovi u ranim šezdesetima, proveo sam godišnji u srpnju. Malo putovanja - Motovun, Crkvenica, Novalja, Zadar i tako dalje.
Posjetio Zrće. Ništ posebno, kokteli nisu loši. Usput se sjetim Papaje. Gdje je "Bar" na Nov@ - u tri dana izveli su više marifetluka nego u bratunčetu u par mjeseci.
Ekipa ne čeka, valjda samo treba glumit Hirošimu do kraja?
Gledao sam emisiju o Hirošimi... "nitko nikada nije to nazvao genocidom". Interesantna opaska.

Zagreb je zanimljivo mjesto za produženi vikend. Koliko kiše, toliko sna. Malo sam se zabavljao pisanjem Životopisa.
Ubacio sam sitnu aktivnost na mojblog.com u svoj CV - nekad su blogovi neizostavni dio našeg života :-)

Ponekad se pitam da li imam nešto pametnije za pisati - ali fali brate. Uz sve knjige, članke, znanost i reflektore - MOJblog je ipak neizostavni dio mog života. Kopam malo i u Caffe - ima potencijala.