sub - 16.06.2007
cijena zdravstva

Kvaliteta hrvatskog zdravstvenog sustava je neupitna. Detalji na HZJZ.

SZO je hrvatsko zdravstvo uvrstio u prvu skupinu od pet, A skupinu, u kojoj su od europskih zemalja samo stare članice EU te Slovenija i Češka. SZO rejting donosi na temelju brojnih parametara iz pet kategorija: demografsko-socijalno-ekonomska, mortalitet po skupinama bolesti, okoliš i zdravlje, zaštita majki i djece te odnos zdravstvenih resursa u usporedbi s ekonomskim pokazateljima (Večernji).

Liječenje ima svoju cijenu. Kolika je ona? Jutarnji prenosi analizu HZZO-a.

Liječnici su u prvih pet mjeseci ove godine izdali oko 20 posto više recepata za lijekove nego u istom razdoblju prošle, a povećan je i broj pakiranja, odnosno količina lijekova, i to samo u prva tri mjeseca za 750.000 kutija. Ukupno je za lijekove dosad potrošeno više od 1,5 milijardi kuna.

Evo i druge analize

Po službenim podacima, potrošnja za lijekove na recept u prva tri mjeseca ove godine iznosila je 755,9 milijuna kuna ili 7,81 posto više nego u prva tri mjeseca lani, a u istom razdoblju povećan je broj propisanih recepata za 1,116 milijuna ili 12,73 posto. (Javno)

Sustav su pokušali stabilizirati uvođenjem A i B liste, no s druge strane, uvedene su liste skupih lijekova, i što se dalje sprema?

Pogledamo što navode za područje - ovisnosti:

Povećanje se bilježi i kod lijekova za želučane probleme, ali i kod heptanona čak desetak posto.

Ovaj "začuđujući" podatak treba konfrontirati sa ovom - činjenicom:

Jutarnji piše: Na liječenju 7427 ovisnika o drogama

Tijekom prošle godine na liječenju u bolnicama ili u službama za prevenciju ovisnosti bilo je 7427 ovisnika o drogama, od kojih se 876 na liječenje javilo prvi put. U bolnicama se liječilo 1483 ovisnika, a 6344 liječilo se ambulantno. Najviše je osoba liječeno zbog heroinske ovisnosti, njih oko 75 posto. Lani je na brzoj detoksikaciji metadonom bilo 37 posto liječenih ovisnika, a na održavanju još 28 posto. Na novoj terapiji buprenorfinom još 18 posto.

Kad ove brojke uzmemo u obzir, upravo je jasno da je broj ovisnika o opijatima veći nego za 10 posto u odnosu na ranije, dakle povećava se volumen potrošnje. Da li je porasla pojedinačna potrošnja, to bi trebalo vidjeti - nijedni javno dostupni podaci to ne razotkrivaju. Detalji na HZJZ.

Tijekom 2006. godine na liječenju je bilo 7.427 osoba, od kojih je 2.001 osoba bila po prvi put a liječenju (26,9%).

Malo drugačiji podatak? U brošuri 2001, a u novinama - 876 ???

No u brošuri dalje jasno stoji: Ukupno 5.611 liječenih od OPIJATSKE ovisnosti, a prvi puta - 876. Dakle, novine su pomješale broj ukupno liječenih sa novim opijatskim. Rezultat - dezinformacija. Dakle, imamo povećanje broja opijatskih ovisnika u sustavu liječenju za876, što je u biti 15,6%, a po podacima HZZO imamo povećanje potrošnje metadona za 10% - što ako konfrontiramo, govori da je u biti potrošnja metadona po korisniku ovog tipa tremana - smanjena. Ali to treba interpretirati na osnovu stvarnih podataka...

Vratimo se našem tekstu o "previše recepata":

Ipak, najveće je iznenađenje da je na šestom mjestu po potrošnji specijalist psihijatar iz KB-a Sestre milosrdnice.

Ups. No pogledajmo ponovno koji obim rada ima - poliklinika za bolesti ovisnosti KB-a Sestre milosrdnice, i to samo po broju liječenih ovisnika:

KB „Sestre milosrdnice” - poliklinika 1.688, što je ukupno 23,2% svih liječenih ovisnika u državi. Dakle, dva liječnika drže 23% svih pacijenata jedne dijagnostičke skupine. Ne bi li možda u ovoj činjenici mogli potražiti razloge "rastrošnosti"?

Kako je HZZO konspirativan i ne dostavlja onome tko je potencijalni "šesti po potrošnji" podatke (kako doznajemo iz pouzdanih izvora, prošle godine dva liječnika koji su bili prozvani, nisu dobili nikakve podatke niti su ih posjetili kontrolori fonda).

Cijeli sustav osiguranja ima jednu specifičnost. Naime, bolnički specijalisti nemaju baš nikakav direktan odnos sa osiguravateljima (HZZO) već su za svoj rad plaćeni isključivo - po paušalu.

Stimulacija za rad - ili nerad - ne postoji. To vodi općoj uranilovki.

Jutarnji navodi jedno od mogućih rješenja:

Bolnice bi trebali voditi menadžeri koji poznaju zdravstvo, a ne liječnici.

Ekonomsko poslovanje bi svakako stimulirale određeni stil rada. Ovako, postoji nekoliko ljudi koje rade, i koje se zbog toga proziva - i postoje oni drugi.

Jagoda Milidrag Šmit iz zagrebačkog povjerenstva SSSH ocjenjuje da u zdravstvu vlada "normativni optimizam", odnosno uvjerenje da će mnoštvo propisa unaprijediti kvalitetu zdravstvenih usluga, a istina je zapravo obrnuta. (Jutarnji)

Kategorizacija bolnica nije provedena, a u domove zdravlja, koje su preuzeli “mali tajkuni”, ne ulaže se. Upravna su vijeće nestručna, ravnatelji se i dalje biraju po političkoj podobnosti – nabraja Abveršek (Večernji)

Tko su kontrolori?

U liječničkim povjerenstvima sjede njihovi kolege od kojih je većina bez iskustva i kontrolira rad ljudi koji imaju po 30 godina staža u općoj medicini (Večernji).

Gdje je kvaliteta?

Sve klinike ili odjeli u hrvatskim bolnicama za otprilike četiri godine moći će se natjecati i za akreditaciju, koja će ako je ustanove dobiju, jamčiti pacijentima kvalitetu usluge primjerenu najboljim svjetskim medicinskim centrima. Klinika za dijabetes Vuk Vrhovac koja već ima međunarodni ISO standard kvalitete pa zadovoljava više od polovice kriterija. Među takvim je centrima i onaj za HIV i AIDS, te za rezistenciju na antibiotike u Klinici za Infektivne bolesti Dr. Fran Mihaljević, kao i onaj za perinatalnu medicini u klinici u Petrovoj. Nekoliko ih je i u bolnici Sestara milosrdnica. (Jutarnji)

I onda, upravo te i takve ustanove, imaju liječnike koji "troše najviše lijekova".

Dakle, stekni međunarodnu kvalitetu za izvrsnost - to je način da dobiješ smanjenu plaću...

Uostalom, kad vidite koja je tarifica koju nam propisuje osiguravatelj, radimo za kikiriki.

 
objavio fotoalbum 16. lipanj 2007 19:59:00 | Permalink | 0 komentar(a)


zdravstvo i javno mnenje

Centar za istraživanje tržišta (GfK) radi zanimljive ankete. Primjerice, da li su doktori materijalisti? Gotovo 90% anketiranih je izjavilo - da nije doktorima ni 10 deka kave dalo. Dakle, više ih se obrati alternativcima nego da "neformalno" zahvali doktoru. S druge strane, ukoliko bi se građanima ponudila polica koja bi im odgovarala, čak 9 od 10 građana bilo bi spremno izdvajati za privatno zdravstveno osiguranje.

Ovo svakako ukazuje da je nešto uistinu trulo u zdravstvu, a to nije odnos liječnik - pacijent, već odgovor treba potražiti negdje drugdje... na nivou osiguravajućih kuća.

Kada pogledamo kome ljudi vjeruju - kako prenosi Index, najmanje najmanje povjerenja imaju u političare, managere i novinare, a najviše u liječnike, učitelje i profesore te vojsku.

Povjerenje u vojsku ukazuje da smo demokracija, a ne banana država. Liječnici i učitelji - ovo su izrazito potplačene skupine zanimanja, dapače deficitarna.

Stvarna moć je u ekonomiji, medijima i politici - upravo tamo gdje se nalaze oni kojima ljudi - ne vjeruju.

Građani u Hrvatskoj nakon liječnika najviše povjerenja imaju u crkvu. Društvene vrijednosti su u našem društvu jasno postavljene...

 
objavio fotoalbum 16. lipanj 2007 19:59:00 | Permalink | 0 komentar(a)


čet - 07.06.2007
Mukte
U jednom zanimljivom razmišljanju (Što nisam stigao reći Jacku Welchu, Playboy Hrvatska, br 121:26-27), Miroslav Radman promišlja naše buduće lidere u poslovnom svijetu.

"..Autostopirati mukte na Jacku Welchu - ma nemoj! Mea culpa, no vi, mlada ekonomska gospodo, ne biste trebali ništa učiti napamet, niti uzimati "zdravo za gotovo"..." Radman dalje zamjera Jacku što nije ni spomenuo one bez kojih on ne bi mogao živjeti, a koji bi mogli živjeti bez njega - kreatore dobara. Aberacija je u činjenici da će izumitelj - čak ako postane jedan od rijetkih nobelovaca - dobiti najviše milijun dolara, paru na koju bi s visoka gledali mnogobrojni anonimni menadžeri dobara zarađenin primjenom njegovih otkrića. Zato i imamo globalni deficit inovacija.

Osvrt na političare "novog kova" - Radman razmišlja: "Svakako se ne radi o selekciji mudrosti, ni o stručnosti, nego o medijskom seksipilu.

A ekonomisti i odnos prema znanju? "Juvenilne Hrvate zanima novac, a ne razgovor, jer kako će zaraditi novac dok gube vrijeme u razgovorima i razmišljanju?"... "Mladi financijeri i ekonomisti nadaju se da će od drugih dobiti znanja (industrija znanja) i to mukte.

I ovdje dolazimo do točke, na kojoj počinje moje promišljanje. Ekonomija i suvremeni menađment vode brigu o zarađivanju novca. Ne gube vrijeme na "razgovore i razmišljanja" - dakle na dijeljenje. Industrija znanja počiva na - znanosti. Bit znanstvene metode je upravo u dijeljenju znanja. U cijelom procesu, zarađuju posrednici. To su s jedne strane "znanstveni časopisi" a s druge strane - profesori koji obilaze razne stručne kongrese na kojima se okupljaju ljudi koji žele razmijeniti svoja razmišljanja, jer na taj način svi štede.

No zašto bi netko uopće dijelio nešto sa drugima, i davao im za mukte ako ne dobija nešto za uzvrat? Naime, ukoliko postoji uski krug stvaratelja novih dobara, zašto bi im uopće bili potrebni ljudi iz ekonomije?

Potrebni su im, ukoliko oni koji zarađuju novac, dijele dio stečenog sa stvarateljima, putem nekih subvencija, stipendija ili sličnih vidova stimulacije. No to funkcionira na nižem nivou (bazična edukacija, studij) i djelomično na nivou - istraživačkih institucija.

Ukoliko netko stvara novu vrijednost samostalno, i nije dužan nikome podnjeti izvještaj - zašto bi uopće prodao nekom ono što je stvorio, zašto ne bi to zadržao za uži krug, odnosno izbjegao "profesionalne ekonomiste" u cijelosti?

Na žalost, kapitalizam je u tom području usporediv sa ovom prispodobom:

Mlada lavica ulovi gazelu. Uz nju starija kćer i lavići. Jede brzo, njena obitelj gladuje i najmlađe mače samo što nije uginulo. Starija kći ugleda lešinare, koji su doletjeli i skupljaju se. Troši snagu i vrijeme da ih otjera, stara je iskusna i jede na brzinu što može. I uskoro, jato lešinara odjera lavove od njihovog plijena...

Lešinari pretražuju široka prostranstva, ne gube vrijeme na lov, kad se ugleda lovca - signalizira se svima, i ovi slete. Kako ih je mnoštvo, uz agresivni nastup i igru iscrpljivanja, otimaju svaku lovinu. Rizik? Minimalan. Potreban trud? Totalni nadzor nad savanom.

Kapitalist globalnog društva upravo je poput lešinara, traži plijen i lavlju obitelj koja ne može otjerati jato dobro organiziranih "profesionalaca". Tako je gotovo nemoguće prodati uzgojeno povrće potrošaću, već se mora ići posredniku, koji uzima svojih 300-500%.-

Sva dobra su takva - smanjenje troška je zakon, profit mora biti što veći - i to samo njima. Nema dijeljenja. Ni sa vlastitim radnicima, osim sa sebi sličnima - članovima katrela i u svijetu postupno duopol postaje ideal. Zašto duopol, a ne monopol? Kartelni dogovori su tada lakši jer se od monopolista očekuje fer play u odnosu na konačnog korisnika. Kad postoji "konkurencija" koja je fiktivna, a ta fikcija se propagira kroz medije - izvorište propagande.

Politika tako ulazi u duopol dijeleći sa medijima stvarnu vlast - na određeni način se doimaju da lešinare jedni druge, no to je profinjena igra svraćanja pozornosti.

Pravi igrači i lešinari ostaju anonimni. Anonimna moć "mladih i poduzetnih" je u njihovom koordiniranom plesu.

I u tome je bit modernog društva - većina radi besplatno ili za kikiriki, a lešinari odnose profit...

Ako sam ja napravio nešto besplatno - da li mogu prevariti nekoga?

Zavarati možda, ali prava prevara su oni koji u redu, na distanci, očekuju mukte obrok...

A znamo da nema besplatnog ručka. To vam uvijek naplate, da ni ne znate kako.
 
objavio fotoalbum 7. lipanj 2007 22:51:00 | Permalink | 0 komentar(a)


ned - 03.06.2007
Sa Zokijem u ništa!
Zoran Milanović - jedan javnosti relativno nepoznat političar postao je predsjednik jedne od značajnijih hrvatskih stranaka. U emisiji je prilično otvoreno govorio o svojem svjetonazoru (kršten i katolik, no nevjernik) . I žarko želi da Dinamo ne dobiva više novac osim za omladinski postav…

HTV, 1. program, Nedeljom u 2, 3. lipanj 2007: gost emisije Zoran Milanović - SDP. Ovaj nastup je zanimljiv iz više razloga - jedan javnosti relativno nepoznat političar postao je predsjednik jedne od značajnijih hrvatskih stranaka. U emisiji je prilično otvoreno govorio o svojem svjetonazoru (kršten i katolik, no nevjernik) te kako bi bio sretan - da ima manje vjeronauka. Po njegovom mišljenju, jedan sat tjedno - vikendom, bio bi dosta da dijete spozna dovoljno o "kršćanskoj civilizaciji, pa zašto ne - i o katoličkoj" ali eto, to je njegovom djetetu "nedostupno ako ne ide na vjeronauk u školi".
Razgovor o djeci se nastavio na temu o sportu - "Dinamo - trebali bi financirati samo omladinski postav, moj sin ide na to i vidim da je to jako dobro, ali profesionalni sastav ne bi trebali financirati" a na provokaciju tipa "ljude bi bili nesretni da nema Dinama" izjavio je nešto u stilu "ljudi su nesretni kad nemaju posla, ... "
Usporediti vrhunsku sportsku "najvažnija sporedna stvar na svijetu" sa pitanjem zaposlenosti - to je udar na bit medija. "Dečko je iskren, ali neiskusan za visoku politiku" jedan je od SMS komentara koji su pušteni u emisiji.
Iskrenost je svakako pozitivna osobina - a da je obrazovan i realan, pokazao je na način da nije reagirao na provokacije u stilu "što sa prostitucijom, gledate li pornografiju" i sličnim temama kao što su eutanazija (na to je počeo svoje viđenje bolesti svog prethodnika) lijepo naglašavajući kako neki "imaju volju za život do zadnjeg trenutka".
Na potanje "Da li ste gospodin ili drug" - novinaru je odgovorio "Možete me zvati Zoran".
No tko je taj Zoran, dečko iz sjene, kojeg veličaju kao "mlade snage" odnosno imputiraju "nezrelost"? Prvo, dečko piše svoj blog. Ima dva teksta, ali preko 300 komentara za zadnjem. I voli pisati na forumu koji je zatvorenog tipa (stranka baš ne pusti svim pogledima službeni blog i forum).
Drugo, kad otvorite službene stranice njihove stranke - piše da je predsjednik. I ništa više od naslovnice...
Više se može pročitati na PES.org - gdje je član predsjedništva Partije Europskih Socijalista (suradna stranka). Nacional je o njemu otkrio dosta toga - i prognozirao mu pobjedu pred više od mjesec i pol. Što se iz svega može iščitati? Porijeklom iz Sinja. Preci došli iz Hercegovine.
Odrastao na zagrebačkom asfaltu, na Trnju, tradicionalnom uporištu "progresivnih snaga". Išao je u CUP - u zgradi sada pretvorenoj u muzej. Na Ruzveltovom trgu povremeno sam ga susretao - išao sam u zgradu do ove i bliski smo generacijski.
To me pomalo zaintrigiralo - to je prvi puta da su nam se putevi presreli. Drugi puta smo se susreli na prijemnom isputu na pravu - to mene nije zanimalo jer sam bio na putu prema medicini, no on je postao izvrstan student, dobio i Rektorovu Nagradu - i nakon toga uz vrlo aktivan studenski rad, biva i oslobođen polaganja diplomskog ispita. Pripravništvo (trgovački sud) te diplomacija - putem školovanja u diplomatskoj školi, postaje pravi profesionalac.
Gradi svoju karijeru na egzemplaran način - u diplomaciju ga prima Ivo Sanader. Poslije samo godinu dana u diplomaciji, 1994. je izabran za prvog hrvatskog državljanina koji je služio u međunarodnim snagama. Zahvaljujući znanju ruskoga, Organizacija za europsku sigurnost i suradnju poslala ga je u mirovnu misiju u Nagorni Karabah. Ovo je treći put da su nam sudbine bliske - naime, kasnijih godina, veći broj hrvata je odlazilo zbog raznih razloga tamo, pa i ja. Upoznao sam neke ljude koji su sa njime tamo surađivali. Za sada nisam čuo tračeve - bio je tamo vrlo kratko, no vidjeti ćemo ;-) Kao diplomat, od 1999 se angažira u političkom smislu u SDP-u i tiho ali brzo i uspješno gradi karijeru. Glavni odbor, glasogovornik stranke - idealna pozicija. Siva Eminencija PR-a tako u studenom 2006 navodi:
Milanović svojim umijećem govorenja u kombinaciji sa «svježom» pojavom privukao je pažnju. Izražavanje mu je vrlo jasno i konkretno, a držanje sigurno. Hladnokrvnost koju komunicira i prilikom najprovokativnijih pitanja i brzina povezivanja odgovora u glavi s njegovim verbalnim izrazom vrlo je impresivna. No, još nije iskusio težinu pravih kriznih situacije pa stoga ostaje da vrijeme pokaže njegovu sposobnost adaptacije i u takvim okolnostima. Primjenjuje u hrvatskim okvirima rijetko viđeni trik povremenog, ali izrazito fokusiranog pogleda u oko kamere, a kojim se direktno obraća gledateljima što neminovno donosi pozitivne efekte ... jer svi mi volimo taj neposredni kontakt očima pa makar i preko televizijskog ekrana, jer time stječemo dojam da se govornik obraća upravo nama. Sušta realnost nam govori da je Milanović toliko superioran, koliko mu je konkurencija jadna. Ili u prijevodu, prvi trenutak iznenađenja i oduševljenja Milanovićem, zamijenila je spoznaja o jadu naših političara čija je retorička vještina toliko mizerna da svatko tko malo vještije barata istom ispada superman.
Ova konstatacija stoji i danas - mladost je krasila i njegovog prethodnika kad je došao na čelo svoje stranke. Da li će političar "nove generacije" uspjeti u transformaciji društva, u vrijeme dok su mu u stranci (i društvu u cjelini) i dalje "rodjačke skupine i klanovi" otvoreno je pitanje. U svakom slučaju, on je političar u potpunosti transformiran na način da je spreman za "timski rad" sa većim i "pametnijim" glavama PES-a, ma što to značilo.
Zvijezda se je uzdigla iz "sjene" - ovaj intervju je odisao "iskrenošću" i istovremenim žongliranjem općim pitanjima na način da je iznosio mišljenje svog "biračkog tijela" i pažljivom manipulacijom medijima - što otkriva lukavog i obrazovanog političara koji je spreman na "timski rad" kako bi postigao svoj cilj.
Medijska propaganda koju su postigli, na izgled "jedinstvo" jedne značajne političke stranke - sve to je kvalitetno odrađen PR. Ne reći previše, doimati se "svježim", pogurati u prvi plan političara za kojeg se u javnosti ne zna previše, koketirati sa svima, ali ne populistički - i što dobivamo, da li još jednog političara - birokratu, nekog jako prilagodljivog "kako vjetar puše" ili nekog tko je spreman povući i nepopularne poteze ako se baš mora?
Sve mi se čini, možda pomalo od svega. O njemu će se još mnogo toga čuti u sljedećem desetljeću...
 
objavio fotoalbum 3. lipanj 2007 16:23:00 | Permalink | 0 komentar(a)