Fenomen Joška Kraljevića-Rise
Piše: Luka Maršić
Čovjek je po svojoj prirodi političko biće. Korištenjem uma, artikulacija govorom dovela ga je u poziciju da može biti koristan ili štetan za samo društvo stvarajući, pravedno ili ne pravedno okruženje življenja u toj zajednici.
Risa svjesno kroz apstrakciju i humor, dovodeći samu zbiljnost na nivo apstrakcije u kojoj oslikava ogorčenu i ciničnu poziciju svakog birača u lokalnoj zajednici, daje nadu ne u bolje sutra,nego otvara i demistificira smisao i veličinu politike u njezinoj ljudskoj slabosti , ne -etičnosti.
Joška Kraljevića-Risu svi mi koji dolazimo iz Prološca poznajemo kao zajebanta, brzog u glavi ,spremnoga na šalu, ali i moralnog čovjeka koji je svjestan da svojim istinskim radom možeš doći do svoga cilja, ne ovisno o strukturi na vlasti.
On, ima hrabrost reći javno ono što svi mi mislimo o politici i političarima, te samoj naravi njihova posla i zvanja. Opća percepcija političar u društvu i javnom djelovanju toliko je često zatrovana , dovodi to toga, posebice kad su izbori ,da čestiti ljude odbacuju i samu pomisao na politiku, a kamoli na neko djelovanje u njoj.S te pozicije kreće (u) Rise ovog svijeta.
Radi Kopernikanski obrat, vrlo često intuitivan, te iskreno progovara da je prvo Bog sebi stvorio bradu,pa onda po potrebi, dok profesionalci i njihovi spin mešetari idu drugom retorikom, koja, jasno na lokalnoj i personaliziranoj kampanji ne ide dobrim smjerom, posebice za mastodonte koji su se zapleli u svoje stranačko,javno-privatne zavrzlame, postaju tromi i ograničeni u predizbornim iluzijama.
E pa,Risa nema iluziju,on zna da mora otići isfrezati loze sa svojim goldoncem, ako, slučajno ne ode, zbog više politike ili više sile, ništa od grožđa i berbe.
Jasno da ta metafora ocrtava njegovu polaznu točku u prezentaciji njegova budućeg jubilarnog dvadesetog posla,uzmite svoj život u svoje ruke,pokrenite se bez posrednika,te najbolje je, da vi za sebe sami radite dobro. Opće dobro na lokalnoj razini leži u vašim rukama i glavama, poručuje Risa,a ne o nekim upitnim birokratskim odlukama koja su uvijek navezana, prvo za pojedinačno dobro,a za opće što ostane. On jednostavno čita kod vremena i trenutka u samoj političkoj zajednici, respektira običajnosti i zakone, sam okreće određena pravila po kojima se ponašaju akteri političke scene, pritom ne pokušavajući ostati u granicama očekivanih normi,ostajući dosljedan,i istinit ne uletavajući u prostore redikulizma i lakrdijaštva, koja se događaju obavezno u izborno vrijeme, dobar primjer polu-elokventni,ali naški i vlaški način bistar Kerum.
Svi ti naši vrli lokal- političari su pomalo hodajuća kontradikcija u koje još vjeruju obitelji i poneki interesni krug kolega, sam Risa to priznaje i traži šansu da prekine ili započne neki novi, nadajmo se, bolji niz.
