napisao sam tekst od par kartica, ali u mojblog editoru, hrpa linkova i sve. otišlo, nije se objavilo. neću danas pisat jer bi razbio kompjutor i sve u sobi.
ajd bok.

http://www.flylady.net/

Osobni trener za ljenčine poput mene...

Vjest, što je to?

Možemo na pojam vjesti gledati na različite načine. Nešto što se dogodilo, nešto o čemu se priča. Nešto što želimo progurati. Nešto što se proguralo. Nešto što novinar smatra vjesti. Nešto što je važno.
Uistinu, eto vjesti, pa vidite gdje je...

1.
U parku, nasuprot Slovenske ambasade u Zagrebu, snimateljska ekipa napala na djecu u parku. Malodobne curice u kratkim haljinicama, sa kečkicama i u pratnji mama (nije dokazano potonje) bile su uslikane od snimatelja... nisu ih dirali dok su ih snimali...

2.
Na dan mladosti, pred dva dana, bio je deadline za predaju sažetaka za okupljanje koje organizira jedno ministarstvo. Tema - prezentacija za svjetski dan nepušenja. Očekuju se 31.1.2005 brojni radovi...

3.
Na Cvjetnom trgu, konačno i napokon, ne tambura glazba. Em su bili izbori, em neki dan nekakve serenade, zadnji ispadi ovaj tjedan...

4.
Benzin pojeftinio, prava sitnica.

5.
Konačno su pokupili krupni otpad iz kvarta. Štakori ostali tužni...

Danas je praznik. Dakle, ne ide se na posao. U Zagrebu na trgu 26 celziusa. Zadnji dani bili su mi tako preokupirani, a dani su tako pospani, da sam nakon povratka iz crkve uredno legao i odspavao. naravno, prethodna konzumacija roštilja pomogla je u tome. Zanimljivo je to što je moja draga obitelj, koja je zvala na klopu, uredno zaboravila novčanik... pa smo pola sata raspravljali tko bi to mogao mrknut. Novčanik je nađen nakon povratka doma, uredno ostavljen na polici. A do tada se lista potencijalnih šanera uredno povećala do paranoidnih granica...
Bez obzira na sve, tko je imao nofce za platit? Naravno ja. Dobra fora, zapamtite idući put kad zovete frendove u restać :-P
Kad smo već kod restorana, ne tako nova fora za izvlaćenje od doma su razne promocije. Neki dan mi uvalilo neke bonove. Danas su mi probali za isti uvaliti dvije ženske kaj su se šetale Ilicom. Mislim kak su ženske nastupile, sa onim "možemo vas nešto pitati" pomislio sam da će izvuči Kulu Stražara ili nešto slično, ali kad sam skužio što reklamiraju - odahnuo sam. Ajde, klopa na tjelovo, reklama prihvaćena :-)
Malo izvan IRL - ubacili me u impressum. Nadam se da ću opravdati ponuđeno povjerenje...
Prošli tjedan bio je ful naporan. Vratio sam se sa kongresa SEEA u Kranjskoj Gori. Prezentaciju možete pogledati na moravek.net edukacija stranicama, a ovdje bi prenio malo atmosfere. Ugodno je kad sretneš kolege primjerice iz Kijeva, Novog Sada, Sarajeva pa i šire i vidiš koliko su napredovali zadnjih godinu - dvije. Onda si još sretniji kad vidiš što ti njima možeš prenjeti - jer online komunikacija ipak nije isto kao kad možeš procjenjivati nekog kakav nastup drži. Konačno, zajednička klopa je najbolji način dokazivanja prijateljstva.
Zajednička druženja sa ljudima koji su ti dragi, te zajednička klopa bit su današnjeg blagdana. Nadam se da ću se i sa mojim blogerima naći uskoro po sličnom zadatku...

Mali članak o oružju, u Nacionalu
Uz to ide i pdf verzija članka

Danas je osam godina kako pišem blogove. Pitate se kako je to moguće? Pa počeo sam kao mlad :-)
Koncept bloganja započeo je tek nedavno, blog alati su se pojavili kao rješenje jedne civilizacijske potrebe - pisanje dnevnika. Prvi dnevnici su nastali više manje spontano, na način da se noviji članci postavljaju na vrh stranice, dakle novo je na vrhu, starije na dnu. Poput hrpe papira, radije nego pisanje kronološki u malu tekicu. Eh. Ja sam takvu jednu stranicu napisao u tekst editoru upravo na današnji dan, pred 8 godina. Kako se radilo o nečemu vrlo osobnom, to je ono što mi danas zovemo blogom. Taj tekst se i danas nalazi na adresi jagor.srce.hr/~dmoravek/news.html i ima još jednu karakteristiku tipičnu za blogove - ovu skriptu: Last updated on Thu, 25 Dec 1997 14:16:04 GMT.To je važno, jer blogovi uvijek imaju nešto slično - oznaku zadnjeg teksta. Kasnije sam napredovao. Prebacio sam se na vlastitu domenu... http://www.moravek.net/davor/news.html gdje sam kopirao dnevnik sa stare adrese (ali sam ga ostavio iz eto vidite povijesnih razloga na planu internet arheologije) te sam ga nadopunjavao. Ipak, ne baš često, jer ima samo jedna nadopuna: Last updated on Thu, 20 Apr 2000 00:14:42 GMT. Pisati blog traži redovitost. a za redovitost vam treba - pravi alat. Dakle zabovario sam jedno vrijeme na ovaj koncept, posvetio se zastarjelim servisima koji su omogućavali komentare. Usenet, (gdje google bilježi u svojoj arhivi samo 2,780 postova od svih koje sam napisao) a kasnije i Forum - naravno vlastiti.
I onda, jednom ne znam kako, naletio sam na blogove, i shvatio da postoje free servisi koje se može korisiti. Kako sam već posjedovao vlastite web stranice, nije mi se u prvi tren činilo zanimljivo imati još jednu free stranicu, budući da sam imao neugodna iskustva - servisi koji su ponudili brda i doline (što će reći megabajte) nestali su. Osobito me pogodio nestanak xoom.com besplatnog servisa, a i geocities.com je neke moje stranice jednostavno izbrisao jer nisam bio redovit u ažuriranju. Takve arheologije još bi se našlo...
Dakle, moj prvi upad u svijet pravih blogova je bio blogger.com. I napravim ja tako noebius.blogspot.com kao test. Počnem se družiti na način da stavljam komentare na tuđe blogove na istom servisu. Tada je to bila na hrvatskom jeziku zajednica od tek par blogera. To je bilo 12.12. 2003. godine... Ubrzo sam otkrio kako blog prebaciti i na vlastitu domenu, te sam napravio u blog formatu cijeli mali sajt - http://www.moravek.net/weblog/ koji i danas ažuriram i služi mi za objavljivanje tematskih obavjesti. Zbog te priče, Zec mepozvao da testiram novi blog servis. Sa hrvatskim sučeljem. Što sam i učinio, 2.5.2004. godine. Tada sam razmišljao - kako postaviti ime takvom blogu? Fotoalbum je izašao kao mali test, prvi postovi su bili upravo slike, jer sam tada razmišljao o fotobloggingu. Ali to baš i nije bio najbolji alat za fotoblogging, budući da ima fiksnu veličinu slika (200x150 piksela) što sam i naveo na samom početku kao niskorezolutno. No nastavio sam tamo pisati. Zašto? Zbog komentara. Neke moje tekstove su stavili na naslovnicu servisa, na strance nekog e-zina i tako to...
Ali nešto je ipak bilo - nepotpuno. Primjerice, rss. Da bi uopće mogao sindicirati, rss sam morao "propustiti" kroz dodatni servis. Da pratim to u normalnim čitačima ili kroz my yahoo - krenite ovdje:http://feeds.feedburner.com/FotoAlbum Feed je dosta vremena gnjavio, a nakon toga su usljedili padovi servisa... U tom trenutku sam razmišljao o prelasku na stabilniji mojblog.com servis, koji je stariji ali nije me privukao u svojoj prvoj fazi. Tako nastaje novi i bolji Fotoalbum @ Noebius. Zašto sam postupno prešao ovdje? Pa zato, što se servis konstantno nadopunjava. User friendly podrška je na visini. Mogućnosti su daleko veće, a community je dinamična i nekonfliktna. Na drugom servisu, ponekad se ljudi žale na neke "neobičnosti" u pristupu ...
I tako, sada sam ovdje. Na osmu godišnjicu bloganja, napisao sam i vijest na naslovnici mojbloga. Koji ide dalje, neopterećen prošlošću, sa entuzijazmom u bolju budućnost :-)
 

U zadnje vrijeme često mi se dešava da s raznim ljudima razgovaram na raznim jezicima. Kad baš nikako da se u društvu nađe kipa koja govori neki od jezika, onda naravno problem. Najlakše je prijeći na engleski. To kao svi kuže.
Ali. Veliko Ali.
Malo pričaš s nekim, pređeš na engleski. A u ekipi netko tko to ne kuži. Pa onda obrneš situaciju, počneš misliti na engleskom i obratiš se na engleskom  nekom tko to ne govori, i onda ideš i prevedeš na drugi jezik onome tko govori neki drugi ali engleski ne.
I naravno, isčuđavanje zašto te ne razumiju.
Prirodni prelazak s jezika na jezik još je izraženiji s dijalektima.
Odeš u Split, naglo ti prorade AAAAAAAA EEEEEEE i slične jezične bravure. U Zagrebu pod normalno kajkaš.
E naravno ako nisi neki tamo B. da to radiš upravo smješno, tada sve pet.
Najbolje je govoriti jezik zemlje u koju si doputovao, kao naš dragi pok. Karel.
Eh. Jezik. Što ga bolje znaš, više griješiš :-)

Zanimljiva reportaža o suvremenom ropstvu

Što komentirati ovdje? Naše sudstvo je rijetko bilježilo slučajeve ropstva. Zakonodastvo je prilagođeno u velikoj mjeri zahtjevima europske zajednice. Ipak, da li je to "tuđ problem" teško je reći.
Duže zadržavanje na našem teritoriju stranih državljana koji bi bili prisilno držani u ropskom odnosu ipak nije nešto što bi bilo svima očito.
Kako kažu, držati nekog u ropstvu nije kriminal, već  biznis.
Naše društvo je još u velikoj mjeri humano i većina ljudi ne zatvara oći na to što se događa...
Držite i dalje otvorene oći, jer se to ne dešava nekim drugima...

novinari pravi bloguju: http://www.huffingtonpost.com/

par pogleda u Novom Listu:
Ova analiza je zanimljiva jer ne govori u karakteristikama trajnih vrijednosti, već prvenstveno o tehnikama "preživljavanja" u novom dobu. Da li je to ispravno, prosudite.

http://worldwind.arc.nasa.gov/

zanimljiv satelitski atlas, brojne mogučnosti... baš ga ispitujem i dopadaju mi se opcije rotacije horizonta i slično.

Ni 24 sata nije trebalo kvalitetnoj kompaniji da locira moj kofer i dostavi ga - upravo sa sljedećim avionom koji je doletio sa lokacije gdje se to pomješalo.
Aerodromsko osoblje je vrlo ljubazno u takvim situacijama, te bi se zahvalio svima!
Usput, čuo sam da se obično 99% putne prtljage nađe, samo je pitanje kada...

Evo opet imam pri ruci hrvatsku tipkovnicu. Eh, došlo je sve na svoje mjesto. Ups, ne baš sve. Naime, u silnim putešestvovanjima avionske kompanije su mi zametnule kofer. Sa svim stvarima, naravno.
Zanimljiva je procedura koja me sad čeka. Prvo, uredno prijaviti nestanak. Pa čekat. No kvalitetna kompanija ima web stranicu na kojoj mogu provjeriti da li su našli što ili ne.
Nakon 5 minuta po nestanku, sve se je vidjelo. Kliknem počesto.
Čekam... nekad dođe za 7 dana, nekad za mjesec dana, no uvjeravaju me da u 99% slučajeva nađu zagubljenu prtljagu.
Stay tuned...