Bliži se vrijeme konačnog obračuna. Onog redovitog, godišnjeg. Pristigli su mi većinom prihodi i plačeni, čekam još neke koji su mi moguća olakšica. Godina uglavnom ne završi 31.12. već onda kad sve to potrošeno i platimo.
A to je ajoj meni. Poslje ludnice kupovanja, ludnica rasprodaja, pa sve što je bilo na rate, pa bi si malo mi odužili plandovanje.
Moj kolega se obrecnuo na pitanje "praznine" koju često osjećaju u sebi mladi. Pojam teenager (opisuje od 15 g desetljeće iznad toga) novonastao je izraz, u pojmovniku od 50-tih godina 20 stoljeća. U vrijeme velikog prosteriteta, posljeratna generacija u sjevernoj americi imala je pojačan prirast (baby boom generacija) te se pojavio novi trend, nepoznat u generaciji velike depresije tridesetih kao i ratnoj privredi čestrdesetih. Naime, ponovno je smanjena potreba za radnom snagom (u ratu su žene morale raditi) te je bilo dostatno da pater familias (jedan muškarac, otac) radi i od toga su se sasvim pristojno mogli prehranjivati svi ostali.
Pa je nastala masovna pojava da mladi od 15 g života do sredine dvadesetih, ne moraju raditi ništa bitno. I to plandovanje uz povišen standard stvorilo je generaciju potrošača. Dakle, troše a ne privređuju.
Iz toga se izrodila kultura koncerta, hippi pokret i u biti sve što poznajemo kao sex, drugs and rock and roll. Taj trend je lagano harmoniziran sa x-generation, koji su rođeni od sredine šesdesetih do sredine sedamdesetih. Ta generacija je imala trend zgrtanja, sličan generaciji njihovih roditelja - opreci generaciji pedesetih.
Moć generacije pedesetih, sada hipija obrijanih na crew cut frizure, u svome je zalasku. Njihova djeca, generacija osamdesetih, u zapadnom su svijetu izložena velikom pritisku - gerontokratskom društvu s jedne strane, u kojem žive, a s druge strane predominantnom mladom kulturom u zemljama trećeg i četvrtog svijeta.
I uskoro će biti potrebno položiti račune - tko je što stekao, a što rastrošno i nadrogirano potrošio.