Na blog.hr platformi još jedna pobuna. Ovaj put, štrajk blogera koji možete pratiti na adresi pobunaumagli.blog.hr gdje prate "hakirane" blogove. U principu, dešavanja imaju ovaj tijek: Nekoliko blogova je bilo hakirano, što je na ovoj platformi više pravilo nego izuzetak. Korisnici su se javili na helpdesk, gdje su bili ignorirani. Kad bi komentirali po "naslovnici" - ti komentari su uredno bili brisani. A njihovi blogovi - hakirani. Pa malo "oslobođeni". Pa opet "hakirani". Ako je netko i pisao o dešavanjima - ti bi komentari brzo "nestali". Ne bih sada govorio o teorijama zavjere, no po mom mišljenju (IMHO) stvari stoje ovako:

Koliko vidim, nekome je više stalo prikriti što se dešava nego da napravi jednu kvalitetnu platformu. No to nije ništa novo. Primjerice, 2005 godine bila je jedna velika migracija eminentnih blogera, tada na cool i almost cool listi, koji su otišli posvuda. Najviše na mojblog.hr platformu, gdje je

Nije da zagovaram ijedan sustav, no razmislite o cijelom svijetu blogova na mojblog.hr, bloger.hr, bloger.ba blogger.com, myspace.com i zadnje, ali ne posljednje, kralj svih platformi - wordpress.com Pa ti biraj. Da im ipak iskažem moralnu podršku, evo prenosim njihov apel:

BLOGERSKI MANIFEST
1. Ako ste vlasnici, vodite računa o svom vlasništvu i onima koji tom vlasništvu daju vrijednost i smisao, jer svaki bloger uvećava vašu imovinu i vašu dobit.
2. Kada želiš nešto, dovoljno je da to i zatražiš, želimo da se to primijeni i na blogere. Mi smo oni koji stvaraju blogosferu! Mi radimo za vas bez plaće, budite barem fer!
3. Kada postavimo neko pitanje, želimo na njega čuti i odgovor. Ne želimo vikati u gluhu tišinu.
4. Kada zamolimo informaciju, želimo je i dobiti Kod nas nema nekih skrivenih poruka niti predbacivanja. Ako tražimo pomoć, onda je i trebamo, a svojim radom je i zaslužujemo.
5. Dosta nam je jednosmjerne komunikacije s adminima. Budite barem toliko pristojni da odgovorite na postavljeno pitanje!
6. Mi smo jedina besplatna radna snaga. Bar ponekad ne mislite samo na sebe. To nije ništa strašno. Molim vas da se naviknete na to da na pitanja treba odgovoriti, to je stvar osobne kulture, čak i u virtualnom svijetu.
7. Ako blogeri pišu svaki dan, nađite i vi vremena za oodgovore na njihova pitanja.
8. Nema nikakvog zadovoljstva u tome da te ignorira netko tko živi od tebe. Predlažem štrajk u pisanju blogova na tri dana.
9. Kad postavljamo pitanja, ne radimo to samo zato da vas gnjavimo.
10. Imate dovoljno koristi od našeg pisanja, nemojte nas tjerati da molimo. Nemojte ignoriranjem sami sebe dovoditi do financijske propasti, jer naš rad nije nikakav dokaz naše ljubavi prema vama! Radi se o razmjeni: vi nama prostor, mi vama sliku, glazbu i riječi, no ako komunikacija ne bude dvosmjerna, mnogi će odustati, mnogi već jesu.
11. Mnogi imaju i po nekoliko blogova.I bloger zbog kojeg nastaje ovaj manifest ih je imao čak četiri, zar ne zaslužuje pomoć?
12. Jednostavno je odgovoriti na upit. Odgovori poput da ili ne su potpuno dovoljni kod svakog pitanja!
13. Kada imaš problem, prirodno je zamoliti za pomoć i prirodno je očekivati odgovor i rješenje. Ne tražimo sažaljenje nego korektnu suradnju.
14. Frustracija ubija volju za rad, a izostanak odgovora budi revolt i vodi odustajanju i kad su manji problemi u pitanju.
15. U ovom manifestu nema ništa što se može dvojako tumačiti.Bloga bez blogera nema, a bez suradnje blogeri bi mogli odustati.
16. Svi vlasnici vide samo profit! Samo dalekovidni vide i kako ga održati i još uvećavati.
17. Mi blogeri očito volimo pisati i biti čitani, kao što vi volite novac koji ljudska potreba da se izrazi donosi. No, ako vi nas ne razumijete; ne razumijemo ni mi vas!Jednostavna logika.
18. Kada vas nešto pitamo odgovorite!
19. Nemojte nas pitati da li nam se blog sviđa! Kada ne bi bilo tako, većina nas ne bi bila tu gdje jesmo!No, ako želite i da ostanemo tu i privučemo još blogera, potrudite se malo kad zagusti.
20. I na kraju osnovno pravilo: U slučaju najmanje nedoumice, dileme ili sumnje, o čemu god se radilo, ponudite nam najjednostavnije rješenje, odgovorite nam , makar to morao biti i negativan odgovor!!! Ovaj manifest pošaljite na što je god moguće više blogova, da napokon i jednom zauvijek admini i vlasnici portala uspiju razumjeti blogere! MI STVARAMO BLOG!!!

Ovu borbu opjevala je i Nina:

bloger...
čovjek kompjuter nabavi, gledao u tu kantu ka tele, gdje li se pali kako radi, zuji naokolo gledao u zvijezde, žaruljica iznad zasvijetli, pa prošeće do prve knjižare, i pokupuje sve kompjuterske skripte, word, excel, corel, Internet, putem načuje za bug, što je to nekakav žohar, a ne ne kaže prodavač, kupi to i svijet će ti biti jako blizak, izvadi zadnju paru pa i to kupi, sjedne na klupu i uči… upalio on komp, tipku po tipku na tastaturi stišće, i prvu riječ na ekranu stvori, ah nisam ja takav tutlek, samouvjereno pomisli, uzima maxadsl i Internet spoji, žica po žica i eto ti svijeta, shvaća kako mu je Amerika, za samo jedan korak bliža… dođe mu iz guzice u glavu, da kod njega rima uvijek štima, bilo ljeto ili zima, zavali ruku u džep, a ono para nema, dali da nađem sponzora, da mi knjigu tiska, svi se ograđuju, kažu para nema, treba se kupiti boja, papir, a država visok porez nabija… vrati se on doma, bulji u tu kantu i razmišlja, možda postoji na Internetu mjesto, gdje svoja djela objavit mogu, da svijet shvati, da i oni koji nemaju para, zasigurno imaju dara, švrlja on tako i surfa, i naleti na nekog blogera, upita on njega što to je, kaže on, blog svoj otvori, i post po post objavi, i mnogi će čut za tebe, i podršku ti dati… pročita on pravila korištenja, što mu se nudi, i čega se pridržavati mora, čini mu se sigurnim mjestom, pa s osmjehom na licu blog otvori, počinje upisivati sve što mu je na pameti, i tako stvori on svoj mali kutak, kad je sretan, tužan ili pod stresom, sve na ekran prenosi, i odlazi spavat sa smiješkom… i tako vrijeme prolazi, sve više virtualnih prijatelja, se oko njega stvori, svaki dan sretan se budi, s nadom da novi post objavi, kao ono hakeri mu blog oteli, što da učini, sav izvan sebe, molbu za pomoć blogu uputi, čeka dan čeka dva, prošao mjesec, a odgovora nema, i sada se pita ako para u džepu nema, što mi ovaj svijet ponudit može, i shvaća ama baš ništa… ali zaboravio je, da mnogo virtualnih prijatelja, oko sebe stvorio je, svi za jednoga, jedan za sve, mi stvaramo blog, to je njihov glasni slogan, kad se mnogo ruku spoji, blog ćemu vraćen biti, jer i bez para virtualni prijatelji, uz njega će uvijek biti…

nina pjesma posvećena svim blogerima koji su izgubili svoj kutak mira... nina

(preneseno uz dozvolu, (c) nina, 2007)

Moj komentar za kraj: pazi kome daješ povjerenje i svoje znanje, ili latinski: margaritas ante porcos. Usput, ako netko primjeti neki tehnički nedostatak mog bloga, i da mu se po tome igrati, neka mi to pošalje na mail. Biti ću mu zahvalan, stvarno.